Novi susjed

– Službu sam napustio iz jednostavnoga razloga: da se po posljednji put u miru posvetim teorijskim pitanjima religije, a možda pokušam napisati još jednu knjigu, kazao mi je umirovljeni papa, otac Ratzinger – moj novi susjed – preko ograde koja je odvajala naše vrtove…

Neki dan, zalijevajući cvijeće u svom malom vrtu, primijetila sam starca, srebrne kose, s bijelom kapicom na glavi, kako se naginje nad vrtnom ogradom. Ubrzo se predstavio. Otac Ratzinger, kazao je drhtavim usnama. Vidjelo se da je bio jako star; jedva se kretao.
– I umoran, gospođo… – pridodao je.
Odložila sam lopaticu kojom sam okopavala bugenvilije i dohvatila najbliže novine sa stola.
– Da, sada vidim, dali ste ostavku na svoju funkciju; načinili presedan, a zašto?
– E zašto… Svi se to sada pitaju…
– Jeste li željeli privući pozornost? Dati crkvi malo više publiciteta? Zapravo, ne zanima me. Tko zna što je sve još u igri.
Nastavila sam prije započeti posao. Nije mi se više činilo priličnim ispitivati nemoćnog čovjeka.
– Mislite na pedofilske skandale…? – začuo se ponovno njegov slabašni glasić.
Nisam mogla povjerovati. Nije se libio spomenuti najteži ures njegove službe. Podigla sam glavu i iznenađeno ga pogledala.
– Tko ste vi, zapravo, recite mi?
– Ja sam, prije svega, čovjek teorije, jezuita, slijednik Tome Akvinskoga, oduvijek su me više zanimala katekistička i kongregacijska pitanja nego provođenje vjere u praksi, ako me razumijete… – nakašljao se. Nekakva sluz pojavila se na njegovim usnicama koju nespretno otare prstima. Više nije bilo nikoga u njegovoj blizini da mu pomogne. Potom je nastavio govoriti.
– Službu sam napustio iz jednostavnoga razloga: da se po posljednji put u miru posvetim teorijskim pitanjima religije, a možda pokušam napisati još jednu knjigu. Postoje pitanja koja me i dan danas muče, ali s kojima nisam izlazio u javnost… Naravno, ta se pitanja ne odnose na bilo kakve crkvene afere… dapače, ta pitanja vrlo malo ljudi uzbuđuje, premda ja ih smatram važnima…
– Pa recite, koja su to pitanja…? – kazah vidno potresena iskrenom starčevom ispovijesti, takvom mi se barem činila.
– Ne danas, drago dijete… – odgovorio je starac – Sada sam umoran… neki drugi put… – te se odgegao u pravcu svoga ljetnikovca koji se nalazio nedaleko od mojega. Umirovljeni papa, eto, postao je moj susjed!

%d bloggers like this: